“Pravoj ljubavi se predajemo samo zbog osećanja koja u nama izaziva, bez interesa, isključivo zbog emotivnog davanja. Slična osećanja u nama izaziva i neko umetničko delo. Ono za nas ima vrednost na osnovu emocija koje u nama budi, zbog našeg doživljaja tog dela. Zato je objekat ljubavi umetničko delo. Uzvišeno, savršeno, jedinstveno. Čista emocija!”
“Čini mi se da preteruješ. Ne postoji savršenstvo u ljubavi kao u umetnosti. Mislim da tvoje poređenje nije tačno.”
“Ako je čovek taj koji stvara umetnost, i taj koji voli, zašto ne bi postojalo savršenstvo u oba slučaja?”
“Umetničko delo se stvara u trenucima uzvišene inspiracije i emocija, koje i kod posmatrača izaziva, i to je ovekovečen trenutak. Zato je savršeno. Ljubav je proces. Povezana je sa vremenom. Kroz njega se menja. Ima uspone i padove, samim tim nije savršena.”
Zamislila se.
“Ja želim da bude savršena.”
“Razlika je između želeti i biti.”
“Tako govoriš jer ne veruješ u savršenstvo ljubavi.”
“Moguće…”
Ćutali su.
Nebo je bilo plavo.
Tišina je bila savršena.
T I Š I N A
