F L O R E N T I N O

Koliko li samo patimo za bivšima koji nas nikada neće voleti, a moguće ljubavi lebde svuda okolo. Dodiruju nas osmesima, pogledima, muzikom, poezijom. Možda cvetom, šalom, rekom…A mi?
Tu ljubavnu patnju koju skupljamo danima i nosimo kao teret koji nas pritiska, kada bi svi koji je imaju odložili na jedno mesto namenjeno za to, sigurno bi ono zauzelo dobar deo zemljine kugle. Mogli bi da ga nazovemo Teritorija Neuzvraćene Ljubavi. Tu bi ljubavi lebdele slobodno, oslobođene tela koje su mučile svojom silom.
Obično slepi kod očiju vidimo samo baš taj lik koji nas nikada neće voleti.
Koji će nas samo boleti. Pržiti željom. Razdirati tugom.
Zašto uporno želimo da budemo junak iz Markesovog romana Ljubav u doba kolere? Da volimo i patimo samo za jednom ljubavi?
Florentino koji čeka pedeset tri godine sedam meseci i jedanaest dana.
Da li mi to svesno želimo da budemo Florentino, ili nas snaga ljubavi prisiljava na to?
“Ljubavna fantazija više vredi od proživljene ljubavi. Toliko je uzbudljivo ne preći sa reči na dela.”, rekao je Endi Vorhol. Koliko je u pravu, mišljenja su sigurno podeljena.
Dok vreme neumoljivo prolazi, za čekanje ga nema mnogo. Pametni pronađu Teritoriju Neuzvraćene Ljubavi, oslobode se nedostajanja i svega što uz to ide i prihvate novu ljubav.
Nova ljubav, to je elektrošok.
Resetuje srce, mozak, telo.
Zaboravljamo šta je bilo.
Počinjemno ponovo da učimo.
Da se smejemo.
Da imamo poverenja.
Da je moguće…

Advertisements

5 thoughts on “F L O R E N T I N O

  1. Pa, ti to znaš ili ponovo stvaraš da stvaraš “teoriju neuzvraćene ljubavi”… i to u svojoj priči koja je, uglavnom, neuzvraćena, bar ovaj put sa moje strane… “Koleru…” sam zaboravila, kao uostalom i sve druge koje sam, napuštajući posljednje stranice, i stanice po kojima sam se pred konačni odlazak povremeno zadržavala, ne bih li nešto i zapamtila, jednom za svagda; do jednom, tek kad im se slučajno opet vratim, tek onda ću se sjetiti da im, tim sjećanjima i nesjećanjima, sazdanim od patnje i žara, zauvijek vratim milo za drago- užitak ponovnog čitanja ili vraćanja, svejedno vam bilo. Jedini zajednički užitak čitanja i vraćanja čuva kao pod velom tajni H. Kortasar u “Školicama”, jedan od najboljih našeg vremena po Markesu; po kojima sada igram igru neuzvraćenih poglavlja. Znači na preskok, ali ipak redom stranicu po stranicu, kao da Uputstvo za upotrebu ne postoji… pogledaj pa (mu) se vrati…

    Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s