S A M O

Dosada povlači dosadu.
Dosađujući se, dosadni ljudi gledaju dosadan program.
Zašto naspavani ljudi bolje funkcionišu?
Ko ne zna odgovor na ovo pitanje, možda bi bilo zanimljivije pitanje?
Kad mi nešto padne na pamet, pomislim, pa to već svi znaju. Onda slučajno naletim na pitanje na koje svi znaju odgovor o kome se obrazlaže na nacionalnoj televiziji. Ili televizija potcenjuje gledaoce, ili je inteligencija gledalaca precenjena?
Možda bi ovo pitanje bilo zanimljivije od funkcionisanja naspavanih ljudi?
Prezir povlači prezir.
“Lanac advertajzerskog prezira: reditelj prezire agenciju, agencija prezire naručioca, naručilac prezire publiku, publika prezire svog komšiju.” Frédéric Beigbeder
Surovost povlači surovost.
“Život preduzeća oponaša onu surovost koju poznajemo iz škole, samo brutalnije, jer nema nikoga da vas zaštiti. Neprihvatljive aluzije, nepravedne agresije, seksualni progon i ratovi za prevlast – sve je dozvoljeno, kao u vašim najgorim sećanjima na školsko dvorište.” Frédéric Beigbeder
Ljubav povlači ljubav.
“Ljubav se svodi na izmišljanje osobe koju volimo, više nego na upoznavanje te osobe. Svaka ljubav, u stvari sama sebe izmišlja. Ničeg umetničkijeg od ljubavi nema. To je fantazija pisca, muzičara, slikara, sineasta. I zbog toga umetnici verovatno i jesu najbolji ljubavnici.” Frédéric Beigbeder
Dobrota povlači dobrotu.
Sreća povlači sreću.
Poverenje povlači poverenje.
Samo je potrebno da neko prvi počne.

Advertisements

4 thoughts on “S A M O

  1. Eh! da… samo ti prvi počni, pa ću se ja nadovezati, samo tako… na promiskuitet; zašto mi, u stvari, lažemo jedni druge, kažem ja a mislim- on. Naprosto zato što zavaravamo da će sve ovo jednom proći pored nas kao pored turskog groblja, sa aluzijama koje stanu u jedan treptaj oka koje žmiri, trepće, žmiga kao žmigavac koji umjesto lijevo pokazuje na desno, jer je to mnogo “komplikovanije” i zahtijeva puni oprez ili više pažnje. Alo! namiguje, aludirajući na nešto neopisivo i samo u naznakama, ili bez nje, aluzije… da te potpuno ignorišem jedno dugi niz godina, ne progovorim ni riječ na to što s prvim apscisom padaš kao kamenčić u bunar želja- alal nam vjera se ostvarila, ali od volje nam(s) zaobilazi prilazne rampe, opet padaju na tebe i mene… želja je to, eheej! Satkana od volje, ali hitro. Ni gležnjevi ti više ne otiču kao rijeka kojom puziš kao nikad stići… u suprotnom smijeru od grada, koji eto pada na ovaj dan kao san.

    Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s