R I V A L I

Temperatura oko 30C, idealna za sunčanje.
Blag vetar ljuljao je talase. Lenjo su udarali u beton stvarajući prijatan šum. Posmatrala je goluba, kljucao je ostatke sendviča koji je upravo pojelo neko dete.
Vreo beton grejao je ispod peškira.
Pokušavala je da izdvoji neku zanimljivu misao iz Uelbekovog romana Platforma.
Bio je to miks pornografije i satirične kritike savremenog društva. Drugačiji odnosi između muškaraca i žena. Rivalstvo. Rat do istrebljenja. Ljubav koja je čini se nestala kao osećanje. Turizam u egzotične zemlje, gde su u cenu aranžmana uključene i seksualne usluge. Surovo.
Pitala se kad je to počelo da se dešava?
Da li sa emancipacijom žena? Možda su se od te pojave muškarci uplašili i više ih ne doživljavaju kao nežna, mila bića, već kao rivale koji ih ugrožavaju?
“Pretpostavljao sam da ste tu.” Prenuo je glas.
Sunce joj je direktno sijalo u lice. Nije mogla jasno da vidi ko je. Mladić od dvadesetak godina nosio je voće i sladoled.
“Pogrešili ste.”, rekla je.
“Ne, poslao me je da vam ovo donesem. Prijatno.” Brzo se udaljio, nije stigla da reaguje.
Deca su vrištala i igrala se u vodi pored. Pozvala ih je da se posluže.
Šteta što je sve radio na pogrešan način. Na momente je u njemu videla davno potisnutu ljudskost. Čistu dušu dečaka. Možda joj se samo učinilo. Imala je običaj da docrtava te osobine. Već sutradan, to je bio hladnokrvni bezdušnik.
Voda je bila divna. Osvežavajuća.
Zaplivala je ka drugoj obali.

“Ne verujem da se stvari mogu vratiti nazad, to ne. Ono što će se, verovatno, dalje dešavati jeste da će žene postajati sve sličnije muškarcima; one sada još uvek drže do zavođenja, dok se muškarcima jebe da zavode, oni hoće pre svega da tucaju.” Platforma, Mišel Uelbek

Advertisements

4 thoughts on “R I V A L I

  1. Nevjerovatne stvari se dešavaju; ono danas je totalno u autu, svijet bez kriterija ili pravo opadanje vrijednosti stvari koje same po sebi nešto znače, a ne u dosluhu sa drugim, parametri su skliznuli ispod svakih granica, a prava mjera, i odmerenost u svemu, odavno izgubili kočnicu, lampica se pali prekasno ili neodmjereno dodaje gas, i bježi… Kako onda reći nekome nešto što mu ne godi, ne prija mu u lice i u oči pogled koji će mu sve obznaniti, nacrtati i objaviti golu istinu od koje ga je, gle čuda, stid; smisliće taj neko da je na tapetu i razlog zbog kojeg se zacrvenio pred tobom, ako nije pred sobom. Biće to podugački elaborat koji će obuhvatiti sve, baš sve što nema veze sa stvarnošću i pravim stanjem stvari, dovešće te do bunila dok kaskaš za njim kroz opštu zbunjenost, ali mu se nemoj predati i zaćutati, još manje kaskati do kraja. Zaobiđi ga u svojim nedosanjanim snovima, da za sve ima prava riječ, način koji vadi grešku, čak i kad sučeljvanje nije na mjestu. A nije na mjestu sve što škodi bilo kojoj strani prohujalog promašenog vremena u kojem umjesto normalne drčnosti vladaju virusi i paraziti, mutanti. Kako nekome dokazati nešto i zašto se uopšte dokazivati sa nekim „mutantom“ na svoju štetu, ako smatraš da ideš ispravnim putem, mada neosveštanim od čitave gomile pristalica i nerazumnih, nerazjašnjenih i neizbirljivih istomišljenika. Putem koji si sebi zacrtao ne stupaju zaluđene i na prevaru pridobijene gomile lažnih (ne)istomišljenika koji će na prvi trzaj povoca da se predaju i popuste a najprije promijene sve: i mišljenje, i slaganje i već izabrano drušvo, a vama će pokušati da natrljaju nos nekakvim ostacima ugljena sa zgarišta ko zna čijih zagubljenih, ili izgubljenih, ideala; reći će vam da ne postoje ideali, pa ni vi i „blokiraće“ vas ne misleći da nisu oni ti koji će vam zabraniti tako da progovorite na pravom mjestu pravu stvar koja sve rješava: samo da je se sjetim i vi ste „gotovi sa mnom“ ali ne i za sva vremena; vi i oni postojite, „odvažno i postojano“ ali ne uvijek kao novi i ne zauvijek, već dokle možete da trajete a ne izgubite svoj lični kredibilitet. Vi ste, na žalost, izgubili ono što vam daje za pravo, i da se trsite bez razloga, to vam takođe ne ide u prilog niti tumači vas niti vaša (zlo)djela. Ako su, i neka su živa i zdrava, svojoj majci su, a ne zbog vas i zahvaljujući vama, kojima uzgred to i nije bila namjera. Za cilj, onaj pravi, morate još malo više da se izborite; ne takmičim se sa bezimenim „rundamentima“.

    proglašavam se (bez)imenovanom od tebe
    ništa (mi) ne značiš

    Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s